• Shuffle
    Toggle On
    Toggle Off
  • Alphabetize
    Toggle On
    Toggle Off
  • Front First
    Toggle On
    Toggle Off
  • Both Sides
    Toggle On
    Toggle Off
  • Read
    Toggle On
    Toggle Off
Reading...
Front

Card Range To Study

through

image

Play button

image

Play button

image

Progress

1/36

Click to flip

Use LEFT and RIGHT arrow keys to navigate between flashcards;

Use UP and DOWN arrow keys to flip the card;

H to show hint;

A reads text to speech;

36 Cards in this Set

  • Front
  • Back

Što je mitoza?

To je dioba jezgre u kojoj se genetički matrijal, udvostručen u prethodnoj interfazi, raspoređuje na dvije jezgre-kćeri, tako da obje dobiju isti broj kromosoma tj. genetičku uputu kao što ju je imala majčinska stanica. Ona osigurava konstantnost genetičkog materijala. Prati ju citokineza. To je dioba tjelesnih stanica.

Navedi glavne faze mitoze, što je karakteristika pojedine faze? 5

profaza-kromatin koji je difuzan u interfazi se polako kondenzira u niti koje izgledaju kao klupko. Svaki replicirani kromosom se sastoji od dviju usko povezanih sestrinskih kromatida na području centromere-specifičan slijed nukleotida molekule DNA na koji se veže specijalizirana proteinska struktura-kinetohor. Izvan jezgre sklapa se mitotičko vreteno između dva centrosoma koji su se replicirali i koji se razdvajaju te se kreću prema suprotnim stranama jezgre i tako određuju polove stanice. U diploidnoj stanici trebale bi biti prisutne dvije kopije svakog kromosoma.


prometafaza-započinje naglim raspadom jezgrine ovojnice u membranske vezikule. Na svakoj strani centromera sazrijeva kinetohor preko kojih se kromosomi sada mogu prihvatiti za mikrotubule vretena i aktivno se kretati. Međusobno djelovanje kinetohornih vlakna ima dva rezultata: 1.orijentira svaki kromosom s obzirom na os vretena, tako da po jedan kinetohor gleda prema svakom polu. 2.pokreće svaki kromosom prema metafaznoj ploči. Kod stanica sisavaca taj proces traje između 10 i 20 minuta. Kromosomi se kreću naprijed-natrag sve dok se ne poredaju u metafaznoj ravnini u sredini diobenog vretena.


metafaza-kinetohorna vlakna diobenog vretena poredaju kromosome po sredini vretena tako da njihovi centromeri leže u ekvatorijalnoj ravnini formirajući metafaznu ploču, a kraci strše prema jednom ili drugom polu. Kromosomi su maksimalno kondenzirani i jasno vidljivi. Napredovanje iz metafaze u anafazu kontrolira kompleks koji potiče anafazu; kompleks koji potiče anafazu inhibiran je tijekom metafazne kontrolne točke; inhibicija prestaje kada su svi kromosomi pravilno raspoređeni što dovodi do aktivacije kompleksa koji potiče anafazu.


anafaza-počinje naglo odvajanjem para kinetohora svakog kromosoma, dozvoljavajući svakoj kromatidi (koja se sada zove kromosom) da se polako povlači prema polu vretena. Razdvajanje sestrinskih kromatida događa se razgradnjom proteina (kohezini) koji održavaju vezu između sestrinskih kromatida (za vrijeme metafaze). Svi novo razdvojeni kromosomi pomiču se istom brzinom, oko 1 μm u minuti. Mogu se razlikovati dvije vrste kretanja koja pridonose razdvajanju kromosoma:


tijekom anafaze A-kinetohorna vlakna se skraćuju te se kromosomi približavaju polovima


tijekom anafaze B-preklapajući/polarni mikrotubuli se izdužuju i dva pola vretena se sve više razdvajaju, odnosno međusobno udaljavaju. Anafaza obično traje samo nekoliko minuta.


telofaza-razdvojeni kromosomi stižu na polove vretena, a kinetohorni mikrotubuli nestaju. Preklapajući mikrotubuli se još više izdužuju, ponovo se stvara jezgrina ovojnica oko svake skupine kromosoma. Kromosomi se despiraliziraju i postaju duge, tanke niti, a jezgrice koje su nestale u profazi počinju se ponovo pojavljivati i mitoza završava.

Kako je mitoza kontrolirana?

Svi procesi u mitozi su kontrolirani od MPF (promovirajući faktor sazrijevanja/M-faze),odnosno ciklin-ovisnom protein kinazom (Cdc2). Aktivacija MPF (ciklin B/Cdc2) djeluje na kondenzaciju kromosoma, na raspadanje jezgrine ovojnice te na formiranje diobenog vretena. Cdc2 potiče fosforilaciju H1histona (inaktivacija dovodi do defosforilacije-dekondenzacije). Aktivnost MPF-a uzrokujere organizaciju mikrotubula. Kompleks koji potiče anafazu razgrađuje ciklin B što uzrokuje inaktivaciju MPF i izlazak iz mitoze.

Nabrojite događaje koji su jedinstveni za mitozu.

Kondenzacija kromatina-formiranje kromosoma. Raspad jezgrine ovojnice. Formiranje diobenog vretena. Nastaju dvije identične diploidne stanice kćeri.

Što se događa s mikrotubulima za vrijeme mitoze?

Za vrijeme mitoze mikrotubuli se u potpunosti reorganiziraju, ubrzava se njihova razgradnja i združenost za vrijeme interfaze nestaje, a slobodne tubulinske podjedinice ponovo se združuju formirajući diobeno vreteno. Te promjene u dinamičnom ponašanju tj. njihovu reorganizaciju (depolimerizaciju/razgradnju interfaznih mikrotubula te povećanje broja mikrotubula koji izlaze iz centrosoma) izaziva aktivnost MPF tj. fosforilacija proteina povezanih mikrotubulima. U prometafazi, nakon raspada jezgrine ovojnice, mikrotubuli vretena hvataju kromosome, koji se poredaju svojom središnjom točkom.

Što se događa s jezgrinom ovojnicom za vrijeme mitoze?

U prometafazi se naglo raspada, fragmentira u vezikule, kompleksi jezgrinih pora se disociraju, a lamina se depolimezira, zbog fosforilacije koju katalizira ciklin ovisna protein kinaza, pa se kromosomi mogu aktivno kretati, a kad se cdc2 inaktivira dolazi do defosforilacije i jezgrina ovojnica ponovo se formira u telofazi oko svake skupine kromosoma te tako stvara dvije jezgre i označava kraj mitoze. Kod kvasca nema razgradnje j. o. tzv. zatvorena mitoza.

Što se događa s kromatinom za vrijeme mitoze?

U profazi se kondenzira stvarajući pritom sve vidljivije kromosome, a u telofazi se dekondenzacijom tih kromosoma ponovo pretvara u kromatin. Kondenzacija je kontrolirana cdc2, dolazi do sveobuhvatne fosforilacije molekula histona H1 (oko 6 fosfata po molekuli).

Kada se repliciraju centrosomi?

Centrosomi se repliciraju za vrijeme interfaze, ali ostaju zajedno do početka M faze. Tada se dva centrosoma odvajaju i pomiču prema suprotnim stranama jezgre, tvoreći dva pola mitotičkog vretena. Udvostručivanje i odjeljivanje centrosoma se zove centrosomski ciklus.


1) interfaza: centrioli se započinju udvostručivati u G 1 a završavaju udvostručavanje u g2 fazi u početku su dva para centriola i matriks centromera zajedno kao jedan kompleks


2) rana profaza: kompleks se razvija na 2, a svaki centrosom stvara mikrotubule, centrosomi se počinju udaljavati


3) kasna profaza: snopovi polarnih mikrotubula koji djeluju između dva centrosoma izdužuju se i razdvajaju 2 centrosoma s vanjske strane jezgre formira se diobeno vreteno sa dva pola


Centrosom je mitotičko središte i glavno organizacijsko središte mikrotubula, sastoji se od matriksa centrosoma i para centriola, preduvjet za stvaranje diobenog vretena je njihovo umnažanje, biljne stanice nemoj centriole

Opišite građu diobenog vretena. Da li se niti diobenog vretena vežu direktno na kromosom?

Diobeno vreteno građeno je od tri vrste mikrotubula:


1) astralni/zrakasti mikrotubuli- zrakasto se šire od centrosoma prema periferiji, imaju slobodan + kraj, osim što pridonose sili koja razdvaja polove i smješta ih u odnos s ostalim dijelom stanice, pridonose kretanju kromosoma jer odmiču polove vretena 2) kinetohorni mikrotubuli-prihvaćeni su za specijalizirane kinetohore, proteine koji se formiraju na centromeri svakog metafaznog kromosoma, protežu se prema polovima vretena i razdvajaju kromosome vezane za vreteno. Kromosomi se kreću prema polovima duž kinetohornih mikrotubula koji se skraćuju, a kromosomi odmiču.


3) polarni/preklapajući mikrotubuli-protežu se iz dva pola vretena prema ekvatoru, ne vežu se za kromosome već se preklapaju u središnjoj liniji vretena (klize jedan kraj drugoga) i razdvajaju polove vretena pa time i kromosoma.

S kojom fazom mitoze se preklapa citokineza?

Citokinezu pokreće inaktivacija MPF te stoga i započinje na početku anafaze kada se događa i inaktivacija MPF. U citokinezi se citoplazma dijeli pomoći kontraktilnog prstena izgrađenog od aktina i miozina. U životinjskoj stanici prvi znak citokineze je nabiranje stanične membrane tijekom anafaze (stvara se brazda tj žlijeb). U citokinezi sudjeluje citoskelet kroz diobeno vreteno i kontraktilni prsten, diobeno vreteno sačinjeno od mikrotubula određuje mjesto i vrijeme cjepanja citoplazme, kontraktilni prsten formira se okomito na os ravnine koja prolazi kroz metafaznu ploču, stezanje aktinskih i miozonskih vlakna povlači staničnu membranu prema unutra i dijeli stanicu na dvije pritom osigurava da svaka stanica dobije sve kromosome i polovicu citoplazmatsko g sadržaja od roditeljske stanice.

Zašto je citokineza bitna? Što je središnje tijelo?

Citokineza je bitna jer se tokom nje citoplazma dijeli pomoću kontrakcijskog prstena izgrađenog od aktinskih i miozinskih vlakana na dvije stanice, osiguravajući da svaka stanica kćer ne dobije samo kompletnu skupinu kromosoma već i polovicu citoplazmatskog sadržaja roditeljske stanice. Središnje tijelo je uski most koji sadrže ostatke dviju skupina preklapajućih mikrotubula složenih čvrsto zajedno s gustim materijalom matriksa. Ono može opstati kroz neko vrijeme prije nego se suzi i pukne na svakom kraju, ostavljajući dvije, odvojene stanice kćeri.

Opišite citokinezu u biljnim stanicama. Što je fragmoplast?

Zbog krute stanične stjenke, biljna stanica se dijeli tako da se unutar stanice formira nova poprečna stanična stjenka tj. stanična ploča. Na početku telofaze vezikule iz Golgijevog aparata spajaju se s ostatkom preklapajućih mikrotubula vretena u ravnini između dviju jezgri kćeri, na prijašnjem mjestu metafazne ploče. Vezikule se stapaju i formiraju cilindričnu strukturu nazvanu fragmoplast. Fragmoplast se širi na obje strane dok ne dođe do stanične stjenke roditeljske stanice. Fragmoplast odgovara mikrotubulima središnjeg tijela životinjskih stanica i sadrži dvije skupine mikrotubula koji rastu na svojim + krajevima.

Navedite sličnosti i razlike stanične diobe između biljne i životinjske stanice.

Sličnosti: kondenzacija kromosoma tokom profaze, u prometafazi se kromosomi pričvršćeni za diobeno vreteno kreću prema sredini stanice, tako tvoreći metafaznu ploču za vrijeme metafaze, u anafazi se kromosomi odvajaju na suprotne polove stanice, u telofazi dolazi do dekondenzacije kromosoma


Različitosti: U profazi, životinjske stanice imaju centriole koji organiziraju diobeno vreteno, dok ih biljne stanice nemaju. Tokom telofaze životinjska stanica posjeduje kontraktilni prsten izgrađen od miozinskih i aktinskih vlakana koji se nalazi između dve jezgre stanice koja se dijeli. U biljnim stanicama formira se fragmoplast izgrađen od miozinskih i aktinskih vlakana te mikrotubula na mjestu metafazne ploče.Tokom citokineze kod životinjskih stanica, steže se kontraktilni prsten i dijeli stanicu na dvije stanice kćeri, dok se u biljnim stanicama fragmoplast širi prema staničnoj stjenci roditeljske stanice te tako dijeli stanicu na dvije stanice kćeri. Kod biljaka se mitoza pojavljuje samo u tkivu meristema.

Što je gameta?

Gameta je spolna stanica koja nastaje procesom mejoze te sadrže haploidan broj kromosoma. Gamete su bili mali pokretni spermiji ili velika i nepokretna jajašca koje nastaju u testisima to jest jajnicima mejozom - redukcijska dioba somatskih diploidnih stanica.

Što je mejoza? Gdje se ona odvija?

Mejoza je stanična dioba kojom nastaju spolne stanice tj. gamete i odvija se u spolnim žlijezdama. Ona uključuje dvije diobe jezgre kojima nastaju spolne stanice s haploidnim brojem kromosoma. Broj kromosoma se reducira-redukcijska dioba. Za razliku od mitoze gdje jednu replikaciju kromosoma slijedi jedna dioba, kod mejoze jednu replikaciju kromosoma slijede dvije diobe (mejoza I i II). Prilikom diobe, majčini i očevi kromosomi svakog homolognog para odvajaju se jedan od drugog. Mejoza je temelj spolnog razmnožavanja i rezultira genetički različitim potomstvom.

Kako je kontrolirana mejoza?

Kao i mitozu i mejozu kontrolira MPF. Kontrolne točke mejoze su:


1) Diploten prve mejotičke diobe: Oocite u toj fazi mogu ostati dugo. Tijekom tog zastoja, kromosomi se aktivno prepisuju, oocita raste (akumulira zalihe hrane potrebne u ranom razvoju embrija). Kod nekih životinja oocite ostaju u diplotenu do oplodnje i samo se u tom slučaju mejoza nastavlja. U većini slučajeva mejoza se nastavlja nakon hormonalne stimulacije. Hormonalna stimulacija oocita u diplotenu aktivira MPF te mejoza napreduje prema metafazi I (MPF utječe na kondenzaciju kromosoma, raspad jezgrine ovojnice i formiranje diobenog vretena).


2) Metafaza druge mejotičke diobe: Tu oocite mogu biti zaustavljene i nekoliko dana čekajući oplodnju. Aktivnost MPF raste nakon dovršenja mejoze I i ostaje visokom za vrijeme zastoja u mejozi II

Koji su glavni stadiji/faze mejoze?

Mejoza I: profaza(leptoten, zigoten, pahiten, diploten, dijakineza), metafaza, anafaza, telofaza, citokineza, mejoza II: profaza, metafaza, anafaza, telofaza, citokineza

Što se razdvaja tijekom metafaze prve mejotičke diobe, a što tijekom metafaze druge mejotičke diobe?

Tijekom prve mejotičke diobe dva homologna kromosoma, a tijekom druge mejotičke diobe dvije sestrinske kromatide. Tijekom metafaze 1 u ekvatorijalnoj ravnini leže bivalenti međusobno pričvršćenih hijazmama i svaki homologni kromosom je usmjeren prema suprotnom polu stanice, u anafazi se razrješavaju hijazme te članovi svakog kromosomska para, to jest homologni kromosomi putu prema suprotnim polovima stanice ondje se odvajaju čitavi kromosomi od kojih svaki još ima dvije kromatide povezane centromerom. Tijekom metafaze 2 se u ekvatorijalnoj ravnini nalaze poredani kromodomi sa dvije kromatide povezane na području centromera i preko kinetohora pričvršćeni na kinetohorne niti diobenog vretena koje su usmjerene prema suprotnim polovima, u anafazi se svaka sestrinskih kromatida odvaja na svoju stranu.

Objasnite važnost profaze I (profaze prve mejotičke diobe), u koje je stadije dijelimo.

Profaza I je najvažniji period mejoze, zauzima gotovo 90% vremena. S obzirom na morfologiju kromosoma podijeljena je u nekoliko faza koje nazivamo: leptoten, zigoten, pahiten, diploten i dijakineza. Tada se odvija i najvažniji događaj u mejozi-sparivanje majčinih i očevih kromosoma, povezanih u obliku homolognih parova tj. formiranje bivalenata.


Leptoten: Početak mejoze označavamo kao leptoten u kojem kromosome vidimo kao tanke niti, ali pod svjetlosnim mikroskopom teško razlučujemo da se sastoje od dviju kromatida. U nekih su vrsta kromosomi telomerama (krajevi kromosoma) pričvršćeni za još dobro vidljivu jezgrinu ovojnicu. Kao i u mitozi daljnji slijed događanja znači sve veću kondenzaciju kromosoma.


Zigoten: Zigoten je razdoblje u kojem na još uvijek neobjašnjiv način svaki kromosom uspješno prepoznaje svog homologa i s njim se sparuje. To povezivanje se naziva sinapsa, a uzduž sparenih homolognih kromosoma formira se proteinska struktura-sinaptički kompleks-koji održava homologne kromosome čvrsto povezanima i tijekom pahitena.


Pahiten: Pahiten započinje kada je sinapsa potpuno završena. Kondenzacija kromosoma koja je započela još u leptotenu se nastavlja i u pahitenu. Homologni kromosomi su tijesno povezani i poredani jedan uz drugoga –to je uvjet za važan mejotički događaj, crossing over. Crossing over je proces koji uključuje pucanje i izmjenu dijelova kromatida homolognih kromosoma,a rezultira zamjenom gena između dva homologna kromosoma. Pahiten može trajati i nekoliko dana; rekombinacija završava na kraju ove podfaze.


Diploten: Fizički dokaz ovih izmjena vidljiv je tek kada započinje diploten, kada sinaptički kompleks nestaje, a pod svjetlosnim mikroskopom su uočljive pojedine kromatide svakog kromosoma (homologni kromosomi odvajaju se uzdužno). Kako se svaki kromosom sastoji od dvije sestrinske kromatide tako bivalent ima četri lanca pa ga nazivamo tetrada. Uzduž svakog bivalenta vidljive su veze među nesestrinskim kromatidama u obliku slova x, a označavaju mjesta na kojima se dogodio crossing over i nazivaju se hijazme.


Dijakineza: Homologni kromosomi potpuno su kondenzirani, sada započinju odvajanje jedan od drugog, a to je razdoblje mejoze koje označavamo kao dijakineza, prelazak u metafazu. Kako hijazme sprečavaju potpuno odvajanje kromosoma oni zauzimaju različite forme ovisno o broju hijazmi, pa mogu izgledati poput slova x ili broja 8 ili ako je više hijazmi i različitijih oblika.

Što je to sinaptički kompleks? Što je to bivalent?

Sinaptički kompleks je kompleksna struktura koja se u zigotenu počinje razvijati između homolognih kromosoma. Pojavljuje se u obliku proteinskog mosta protežući se duž nesestrinskih kromatida homolognih kromosoma. Crossing over se događa samo u području rekombinacijskih čvorića, malih ovalnih struktura pronađenih dužsinaptičkog kompleksa. Sestrinske kromatide se tijekom cijele profaze prve mejotičke diobe drže zajedno, a njihova DNA se u obliku petlji isteže s iste strane proteinskog mosta. Svaki sinaptički kompleks započinje u području telomera (koje su još uvijek pričvršćene uz jezgrinu ovojnicu) i dalje se formira poput zatvarača dok potpuno ne približi kromosome. Sinaptički kompleks sve više napreduje duž kromosoma tijekom pahitena, da bi u diplotenu počela njegova razgradnja. Sparivanje je toliko specifično da ako se linearni poredak gena jednog kromosoma razlikuje od njegovog homologa, što se ponekad događa, dva će se homologa izvijati tako da potpuno spareni budu samo homologni dijelovi.


Bivalent je jedinica od četiri kromatide uređene kao dva različita para sestrinskih kromatida čvrsto priljubljene svojom cijelom dužinom kao što su povezane svojim centromerama. (Par udvostručenih homologa). Svaki bivalent se drži zajedno barem u jednoj hijazmi, a mnogi sadrže i više od jedne hijazme, ukazujući da se izmežu homologa može dogoditi višestruki crossing over.

Što je to hijazma?

To je morfološka manifestacija crossing overa, specifična točka fizičkog povezivanja udvostručenih majčinih i očevih homolognih kromosoma-morfološka posljedica prijašnjih, nevidljivih događaja crossing overa. Hijazme su ključne u odvajanju homologa jer u mejozi 1 preuzimaju ulogu centromera, to jest drže homologne kromosome međusobno povezane do odvajanja u anafazi 1.

Da li se za vrijeme profaze I mogu spariti kromosomi koji nisu jednaka duljine? Navedite primjer.

Da, samo je bitno da su spojeni na mjestu homologije, tj. da su homologni, primjerice majčin X i očev Y kromosom,

Što je rezultat mejoze, odnosno oogeneze i spermatogeneze?

Mejoza rezultira formiranjem četiri stanice s haploidnim brojem kromosoma. Spermatogenezom nastaju četri haploidne stanice od kojih svaka sazrijeva u funkcionalni spermij, dok oogenezom nastaje samo jedna zrela jajna stanica, a ostale tri nastale mejozom propadaju u obliku polocita.

Koje su osnovne razlike između mitoze i mejoze?

Mitozom nastaju dvije jednake tjelesne stanice sa diploidnim brojem kromosoma, dok mejozom nastaju četiri jednake spolne stanice sa haploidnim brojem kromosoma. Mitoza se sastoji od jedne diobe, a mejoza od dvije uzastopne diobe. Tokom mejoze dolazi do crossing overa. Dok tijekom mitoze kinetohore na svakoj sestrinskoj kromatidi imaju pričvršćene kinetohorne niti usmjerene prema suprotnim polovima, u metafazi I mejoze obje sestrinske kromatide imaju kinetohorne niti usmjerene u istom smjeru. Tokom mitoze se razdvajaju centromere te time sestrinske kromatide, a u anafazi I. se otapaju hijazme koje su držale majčine i očeve kromosome zajedno te se razdvajaju homologni kromosomi. U mejozi dolazi do stvaranja kompleksa pod nazivom bivalent. Stanice nastale u mitozi su genetički međusobno jednake i genetički jednake roditeljskoj stanici, dok stanice nastale u mejozi su genetički različite i međusobno i od roditeljske stanice.

Navedite koji su događaji u mejozi odgovorni za dobivanje genetički različitog potomstva.

Crossing over između homolognih kromosoma događa se u pahitenu u profazi 1, to je izmjena dijelova homolognih kromosoma kojom se raspoređuju geni u pojedinim kromosomima. Neovisno razdjeljivanje različitih majčinih i očevih homologa tj. različite mogućnosti slaganja homologa u metafaznoj ploči tokom metafaze 1. Svaka gameta dobiva različitu smjesu majčinih i evih kromosoma, pa može nastati 2^n genetički različitih gameta.

Opišite proces oplodnje.

Haploidne stanice koje su specijalizirane za spolno razmnožavanje nazivaju se gamete. Formiraju se dvije vrste gameta: jedna je velika i nepokretna, jaje (jajna stanica; zaustavljena u metafazi II), druga je mala i pokretna, spermij. Spermij se veže na receptor koji se nalazi na površini jaja, stapa se s membranom jajne stanice te započinje razvoj novog diploidnog organizma. Ključni signal je val kalcijevih iona koji nastaje kao posljedica vezanja spermija na receptor na membrani jaja. Povećana razina kalcijevih iona uzrokuje stvaranje zaštitne ovojnice koja sprječava drugim spermijima ulazak u jaje kako nebi došlo do višestruke oplodnje. Tijekom diploidne faze koja slijedi nakon stapanja gameta, stanice proliferiraju i mijenjaju se da bi formirale složeni višestanični organizam. Kod većine životinja postoji razlika između stanica germinativne linije, iz kojih nastaje slijedeća generacija gameta, i somatske stanice koje formiraju ostatak tijela, a na kraju ne ostavljaju potomstvo. U stvari, somatske stanice postoje samo zato da pomažu spolnim stanicama da prežive i da se razmnožavaju.

Što je zigota?

To je oplođena jajna stanica koja sadrži genetske informacije i od oca i od majke.

Vinska mušica ima 8 kromosoma u svojim tjelesnim stanicama. Koliko je od tih kromosoma primila od svoga oca? Objasni odgovor.

4 kromosoma je primila od oca. Prilikom oplodnje dolazi do stapanja dviju haploidnih spolnih stanica, jedna dolazi od majke, a druga od oca.

Koje su prednosti spolnog razmnožavanja? Nedostaci?

Prednosti su biološka i genetska raznolikost i stvaranje potomaka sa većom mogućnosti stvaranja povoljnih mutacija i supresija nepovoljnih, bolja prilagodba na okoliš. A nedostaci su sporije razmnožavanje i pronalazak partnera.

Zašto je bitno da gameta ima haploidni broj kromosoma?

Kako bi stapanjem gameta nastao organizam sa diploidnim brojem kromosoma, tj sa dva para kromosoma.

Navedite koji su izvori genetičke raznolikosti prilikom spolnog razmnožavanja.

Crossing over između homolognih kromosoma tijekom profaze I mejoze, neovisna raspodjela homolognih kromosomskih parova tijekom mejoze I te nasumična oplodnja jajne stanice spermijem. Jajna stanica predstavlja jednu od 8 milijuna mogućih kombinacija oplođena je jednim spermijem koji također predstavlja 1 od 8 milijuna kombinacija, tako da svaki roditelj proizvodi zigotu s bilo kojom od 64 trilijuna kombinacija. Ali su mutacije te koje konačno stvaraju populacijsku raznolikost.

Navedite koji su izvori raznolikosti prilikom nespolnog razmonožavanja.

Mutacije.


Koja jerazlika između nespolnog i spolnog razmnožavanja?

Nespolnim razmnožavanjem bez oplodnje nastaje jedinka koja je genetski jednaka roditelju, a spolnim razmnožavanjem oplodnjom nastaje jedinka genetski različita od oba roditelja. Do razlika među pojedincima kod nespolnog razmnožavanja dolazi kao posljedica djelovanja okoliša, a kod spolnog imamo genetičke raznolikosti i mutacije.

Što je klon?

To je potomak nespolnog razmnožavanja koji je genetički identičan roditeljskom organizmu.

Kod kojih organizama se očekuje najveći stupanj varijabilnosti - onih s aseksualnom reprodukcijom, pri samooplođivanju ili kod biseksualnih organizama? Objasnite zašto.

Aseksualnom reprodukcijom nastaje klon pa do varijabilnosti dolazi samo radi mutacija i genetičkom rekombinacijom, pri samooplođivanju dolazi do stvaranja organizma genetski različitog od roditelja radi genetičke raznolikosti povezane uz spolno razmnožavanje te mutacija, no kod biseksualnih organizama dolazi do oplodnje između dva različita organizma te samim time do veće različitosti gena koje nose roditelje i za koje postoji mogućnost da će ih dijete naslijediti. Uz to imamo i genetičku raznolikost vezanu uz spolno razmnožavanje te mutacije.

Somatske stanice kućnog miša (Mus musculus) sadrže 40 kromosoma. Koliko autosoma sadrže gamete miša? Koliko spolnih kromosoma sadrži jajna stanica miša? Koliko autosoma sadrže somatske stanice ženke miša?

19 autosoma (20 ukupno kromosoma)


1 spolni kromosom


38 autosoma (40 ukupno kromosoma)


Ako vrtni grašak ima 14 kromosoma, koliko različitih vrsta gameta može formirati?


n=7, 2^7